| Abstract | Ovaj diplomski rad istražuje povijest, filozofske aspekte i različite perspektive melankolije, pojma koji je bio predmet intenzivne rasprave od antike do modernog doba. Melankolija se definira kao unutarnji sukob između pojedinca i društva, opsjednutost smrću, te težnja za slobodom i autentičnošću. Aristotel je melankoliju opisao kao osobinu izabranih pojedinaca s nadljudskim sposobnostima, povezujući je s kreativnim genijem. S druge strane, Hipokrat je naglašavao zdravstvene i tjelesne čimbenike, temeljeći svoje tumačenje na humoralnoj teoriji koja je melankoliju povezivala s viškom crne žuči u tijelu. Tijekom povijesti, ove dvije vizije melankolije evoluirale su, prilagođavajući se kulturnim i društvenim promjenama, od srednjeg vijeka do renesanse, te su značajno utjecale na razvoj filozofije, umjetnosti i medicine. Kroz rad se istražuje kontinuirani dijalog između melankolije i društva, te kako ovaj kompleksni pojam, unatoč povijesnim promjenama, ostaje trajno relevantan u razumijevanju ljudske prirode i egzistencije. Melankolici se često nalaze u sukobu s društvom, boreći se s pitanjima smisla, slobode i izolacije, što im omogućuje jedinstven uvid u ljudsku egzistenciju. |
| Abstract (english) | This thesis explores the history, philosophical aspects, and various perspectives on melancholy, a concept that has been the subject of intense debate from antiquity to the modern era. Melancholy is defined as an inner conflict between the individual and society, an obsession with death, and a striving for freedom and authenticity. Aristotle described melancholy as a trait of chosen individuals with superhuman abilities, linking it to creative genius. On the other hand, Hippocrates emphasized health and physical factors, basing his interpretation on the humoral theory, which associated melancholy with an excess of black bile in the body. Throughout history, these two visions of melancholy have evolved, adapting to cultural and social changes from the Middle Ages to the Renaissance, significantly influencing the development of philosophy, art, and medicine. The thesis examines the ongoing dialogue between melancholy and society, and how this complex concept, despite historical changes, remains consistently relevant in understanding human nature and existence. Melancholics often find themselves in conflict with society, grappling with questions of meaning, freedom, and isolation, which provides them with a unique insight into the human condition. |
